Uoči osamostaljenja Hrvatska je imala samo oko 250 kilometara autoputeva, od Zagreba do Slavonskog Broda i Karlovca, te od Rijeke do Grobnika. Danas ova država ima oko 1.300 kilometara autoputeva, u što je uključen i Istarski ipsilon, koji se upravo dograđuje u autoput.

Nakon osamostaljenja, izgradnja autoputeva postavljena je u sam vrh nacionalnih prioriteta Hrvatske, ali je pravi zamah u izgradnji uslijedio tek u ovoj deceniji, kada su u saobraćaj puštene dionice autoputa od Zagreba do Splita i Rijeke, te do Macelja i Goričana.

Završena je i izgradnja autoputa od slovenske do srbijanske granice, sa posebnim odvajanjem kod Osijeka. Međutim, loša strana svega je je veliki rast inostranog duga, kojim se finansirala izgradnja autoputeva.

U Bosni i Hercegovini je sasvim drugačija situacija. Prije rata niti jednog kilometra autoputa nije bilo u BiH. Danas, kada se još uvijek do u nedogled vode rasprave o trasi koridora 5c, Federacija BiH je u par godina uspjela izgraditi i u saobraćaj pustiti svega 30-ak kilometara, a Republika Srpska to tek čini.

Ovakvim tempom onih 330 kilometara na trasi koridora 5c biće izgrađeno taman kada se iscrpe sve moguće teme oko njegove izgradnje, a na to ćemo, nažalost, sačekati još dugo.