Bešlaga Bajraktarevic (85) iz Donje Špionice kod Srebrenika vec 22 godine praktikuje Davudov post, specificnu vrstu ibadeta koja zahtijeva izuzetna odricanja i upornost.

Kako je Bajraktarevic kazao novinaru agencije Anadolija, Davudov post podrazumijeva da se tokom cijele godine svaki drugi dan provodi u ibadetu posta, a tvrdi da je ovaj post najdraži Bogu.

Otkrio je kako je sve pocelo, prije 22 godine. "U jednoj emisiji na televiziji, pocetkom 1989. godine, vidio sam bracni par, cijih se imena više ni ne sjecam, a koji su 25 godina praktikovali ovu vrstu posta, nakon cega sam odlucio da i ja zapostim Davudov post. Na pocetku nikome nisam govorio i niko nije ni znao osim mojih ukucana. Kada sam poceo postiti osjecao sam se puno zdravije, tako da se ni danas u 85. godini nipošto ne bih odrekao ove vrste posta, postit cu ga dok sam živ i zdrav“, porucio je Bešlaga Bajraktarevic.

Pored 22 godine Davudovog posta, Bešlaga od 12. godine posti mjesec ramazan i dosad je ispostio 73 ramazana.

"Negdje sam procitao da se jedan od ashaba požalio poslaniku Muhamedu da mu je malo da samo posti mjesec ramazana, na šta mu je poslanik odgovorio da posti takozvane bijele dane, odnosno 13., 14. i 15. dan svakog mjeseca. Kada se ponovo požalio da mu ni to nije dovoljno, poslanik mu je predložio da posti svaki drugi dan, a kad je rekao da on može i više od toga, poslanik mu je odgovorio da nema više i da je to nafila post, koji je ostao u tradiciji sljedbenika islama do današnjih dana“, kazao je Bajraktarevic.

Da ga zdravlje dobro služi, Bešlaga je potvrdio tako što svaki dan odlazi u obližnju džamiju da klanja pet namaza i kroz smijeh kaže da ustaje i pada u namazu kao mladic.

Dužnost mujezina u džematu Špionica poceo je obavljati u jednoj od najstarijih džamija u ovom dijelu Bosne, odmah nakon povratka iz Medrese u Gradaccu prije više od 60 godine, a iako je vec zagazio u devetu deceniju života, ovu dužnost redovno na svim namazima obavlja i danas u novosagradenoj džamiji u Špionici.

Staru džamiju nije teško primijetiti pri dolasku do kuce Bešlage Bajraktarevica. Istice se posebnom gradnjom, pa smo Bešlagu upitali kada je ona izgradena. Kaže da tacnu godinu ne zna, ali se pretpostavlja da je to bilo daleke 1870.

Godine 1945. otac ga je poslao u medresu, ali zbog ratnih dešavanja tamo je ostao samo dva mjeseca, nakon cega se vratio kuci. Iako je cijeli život obavljao najteže poljoprivredne radove, nikada, pa ni u toku najvecih ljetnih vrucina, nije došao u iskušenje da prekine post.

Covjeka koji posti vec sedam decenija vidi ogromna razliku izmedu ramazana nekad i danas.

"Prije nisi mogao nikoga vidjeti da ne posti, a ako i nije postio on se krio, nije to pokazivao javno kao danas“, kaže Bešlaga te dodaje.

"Prije su bili bolji ljudi, bolji vjernici, poštovali su se stariji što je danas veoma rijetko“. Bešlaga Bajraktarevic je otkrio kako mu je želja da svoje znanje i navike prenese na nekoga od svojih bližnjih. Obecao je da ce, kad ga naredni put posjetimo, za Anadoliju ispricati još mnogo zanimljivih prica koje nigdje nisu zapisane.