Cetiri godine nakon smrti Adila Zulfikarpašica pocinje se rasplitati jedna od najvecih misterija u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini: gdje i na koji je nacin je nestala ogromna imovina najbogatijeg Bošnjaka na svijetu, ali i kolika je ta imovina uopce bila

Nakon što je pocetkom mjeseca Federalna uprava policije saslušala direktoricu Bošnjackog instituta Aminu Rizvanbegovic-Džuvic o tome kako je nestao novac i nakit iz sefa u domu Adila Zulfikarpašica, intenzivirana je istraga o ovom slucaju. Rizvanbegovic-Džuvic saslušana je nakon što je iz tužiteljstva u Cirihu, ciji se inspektori bave istragama o pranju novca, stigla dokumentacija u kojoj se, u okviru medunarodne pravne pomoci, traži suradnja bh. vlasti na ovom slucaju.
 
Prema saznanjima do kojih je došla Slobodna Bosna, u Federalnu upravu policije je iz Ciriha stigla dokumentacija koja bi uvelike mogla olakšati istragu o nestanku miliona eura koji su od smrti Adila Zulfikarpašica predmet sudskog spora o tome kome pripadaju. Ono što se zasada zna jeste da je prije petnaestak dana iz Švicarske, u okviru medunarodne pravne pomoci, u Sarajevo poslana dokumentacija koja potvrduje pisanja našeg lista o nestanku ogomne sume novca koji je bio pohranjen u jednom od trezora u Zulfikarpašicevoj ciriškoj vili.
 
Kako, izmedu ostalog, stoji u tim dokumentima, sedamnaestog jula 2008. godine, Jasna Bešlagic, unuka Zulfikarpašiceve sestre, otvorila je sef u kuci u Cirihu i iz njega uzela sav novac koji se u to vrijeme u njemu nalazio. „Na što prvo pomislite kada kažete sef? Dakle, to nije obican sef kakav se nalazi u kucama, to je trezor u koji se ulazilo normalno, prepun raznih dragocjenosti“, kaže izvor SB blizak istrazi. Tog dana kada je Bešlagiceva ispraznila sef, Zulfikarpašic je još bio živ, ali bez svijesti, omamljen morfijem koji je uzimao zbog teške bolesti. Nekoliko dana kasnije, Zulfikarpašic umire, a cetvrtog avgusta 2008. godine Bešlagiceva i Husein Sejo Hasibovic, vlasnik GP Butmir, otvaraju racune u švicarskoj banci.
 
Hasibovic je blizak prijatelj Zlatka Lagumdžije, clan Upravnog odbora Bošnjackog instituta i jedna od kljucnih osoba u aferi Reket. Na dva racuna koja su njih dvoje otvorili uplaceno je 834 hiljade eura, zatim milion i po franaka te još 120 hiljada dolara. Zakljucno sa majem mjesecom 2012. godine, na ta se dva racuna nalazilo ukupno više od dva miliona švicarskih franaka. Istragu o ovom slucaju švicarski inspektori aktivirali su posljednih mjeseci, a u njezinom su sklopu tražili od svojih bh. kolega blokadu svih racuna Bošnjackog instituta i osoba povezanih sa njim, kako bi se tacno utvrdila vrijednost novca koji je iznesen iz sefa.
 
Za sada se istražitelji fokusiraju samo na novac, tek treba da se utvrdi vrijednost ostalih dragocjenosti koje su se nalazile u Zulfikarpašicevoj vili. U njoj je bilo na desetine skupih, vrijednih satova, skupih tepiha, antknih komada namještaja. Samo je slika cuvenog Amadea Modiglianija bila osigurana na deset miliona švicarskih franaka.
 
Da Hasibovic nije slucajno upleten u cijelu pricu, govori i podatak do kojeg su došli švicarski istražitelji. Naime, pocetkom avgusta 2008. godina iznajmljen je privatni avion kojim su iz Hrvatske, iz Pule, u Cirih odletjeli Husein Hasibovic, Jasna Bešlagic i Zlatko Lagumdžija. Njihov odlazak u Švicarsku poklapa se sa datumom otvaranja privatnih racuna u švicarskoj banci. Ista trojka je istim avionom kasnije sletjela u Sarajevo, za šta postoje pisani tragovi u dokumentima sarajevskog Medunarodnog aerodroma.
 
Prilikom izlaska iz aviona i sa aerodroma, u rukama su nosili nekoliko plasticnih vrecica. Šta se u njima nalazilo, nije teško pretpostaviti, ali je teško dokazati. Prema zasada nepotvrdenim podacima, švicarski i bh. istražitelji provjeravaju i poostojanje racuna koji je Zlatko Lagumdžija otvorio u jednoj banci u Luksemburgu. Saznanja švicarskog istražitelja o tokovima pranja novca potvrdila je i u svojoj izjavi datoj ovdašnjim policijsko-sudskim organima i direktorica Bošnjackog instituta Amina Rizvanbegovic-Džuvic, koja je potvrdila da na racune Instituta nikad nije uplacena nijedna marka, euro ili franak iz Švicarske.
 
Zanimljivo je da je Lagumdžija još prije dvije godine, u oktobru 2010. godine, branio nacin raspodjele Zulfikarpašiceve imovine. Tada je u studiju Federalne televizije iz kojeg je emitirana emisija 60 minuta pred kamerama mahao dokumentom za koji je tvrdio kako se radi o testamentu Adil Zulfikarpašica. No, provjerili smo i sa njemackog jezika preveli šta piše na prvoj strani tog dokumenta. Rijec je o bracnom ugovoru, a ne o testamentu izmedu Zulfikarpašica i njegove supruge Tatjane, a bracni ugovor se, prema zakonima BiH, ne može tretirati testamentom.
 
Lagumdžija je mogao mirno mahati tim papirom kada je znao da iza njega stoji inkriminirana sutkinja sarajevskog suda Lejla Fazlagic koja ne samo da je odbacila tužbu Zulfikarpašicevih srodnika za poništenje testamenta nego im je u obrazloženju presude napisala nešto što predstavlja neviden pravni presedan. Osim što je u svom obrazloženju presude Irfanu Prljaci, Sadeti Selmanagic, Mugdimu Ljubuncicu, Mahiru Hadžiomerovicu i Sabriji Zulfikarpašicu, unucima Zulfikarpašicevih brace i sestara, upustila u tumacenje moralnih normi društva, što je izazvalo (pod)smijeh kod upucenih u njen moralni profil, te utvrdila kako su svi navodi tužitelja neosnovani, sutkinja Fazlagic je u isto vrijeme zakljucila da se „tužiteljima ne bi moglo dati bilo kakve daljnje mogucnosti za bilo kakve daljnje ili posredne zahtjeve prema tuženom, to jest, dovesti u sumnju zakonita prava tuženog po osnovu testamenta ostavioca Adila Zulfikarpašica?!“
 
Dakle, sutkinja Fazlagic uzela je sebi za pravo da zabrani tužiteljima bilo kakav daljnji sudski postupak na što svako pred Sudom, ukoliko nije zadovoljan prvostupanjskom presudom, ima pravo. Kada je ovaj slucaj u pitanju, zanimljivo je i to što je tužba ušla u sudsku proceduru svega nekoliko dana nakon što je podnesena, iako se na to obicno ceka godinu dana. Citav ce se slucaj sa tužbom Zulfikaršpašicevih rodaka u drugostepenom postupku naci pred sutkinjom sarajevskog Kantonalnog suda Milicom Ašceric.
 
Istraga o ovom slucaju pokrenuta je prije više od dvije godine nakon što je desetak najbližih Zulfikarpašicevih srodnika pokrenulo parnicni postupak protiv rukovodstva Bošnjackog instituta zbog sumnje da je grubo prekršen Zakon o nasljedivanju. Srodnici Adila Zulfikarpašica tvrdili su tada, a pri tome su ostali i danas, da je pokraden i raznesen golemi dio naslijedene imovine koju je Zulfikarpašic testamentom ostavio Bošnjackom institutu. Zulfikarpašic je svo svoje bogastvo zavještao institutu, no isto tako je ostavio pet miliona franaka koji su se trebali raspodijeliti njegovim srodnicima, buduci da sa suprugom Tatjanom nije imao djece.
 
Tih pet miliona franaka je nestalo i ne zna im se trag. Tada su srodnici, koji su se svadajuci se oko nasljedstva, podijelili u dvije skupine, odlucili podnijeti tužbu sarajevskom Sudu, tražeci da im se isplati novac koji im je Zulfikarpašic ostavio, a kojeg nema u „ostavinskoj masi“. Sud je presudio protiv njih, no ta su se odluku žalili i sada cekaju novo rocište na višoj sudskoj instanci.
 
„Ostavinska masa“ je suština prigovora nezadovoljnih srodnika, tvrde da je ostao nedefiniran status privatne Zulfikarpašiceve imovine. Rijec je o nekoliko stanova, velikom broju umjetnickih slika, skupocjenog namještaja i pokucstva te nakita i novca. „Kada govorimo samo o pokucstvu, pricamo o stvarima ogromne vrijednosti. Njegovi cilimi nisu bili jeftini itisoni, kauci nisu bili iz ovdašnih salona namještaja. To su stvari koje vrijede stotine hiljada maraka“, tvrdi naš izvor. U trenutku smrti s Zulfikarpašicem bila je samo jedna osoba, Jasna Bešlagic, njegova vrlo bliska rodakinja (unuka polusestre) u koju je imao neograniceno povjerenje.
 
Prema nekim pretpostavkama, u trenutku smrti u blindiranoj kasi nalazilo se oko pet miliona maraka. Ništa od ove imovine nije uvršteno u testament. Neuporedivo vredniju imovinu Adil-beg je imao u Cirihu, svom prijeratnom prebivalištu. U najelitnijem dijelu Ciriha imao je luksuznu vilu od preko 1000 kvadratnih metara s unutrašnjim bazenom, prostranim dvorištem i garažom u kojoj je bilo nekoliko vrlo skupih automobila. Medu ostalim i Rolls-Royce vrijedan preko 2 miliona eura. Ništa ni od ove imovine nije ušlo u „ostavinsku masu“. Srodnici Adil-bega Zulfikarpašica, koji se smatraju zakonskim nasljednicima, tvrde da je golemi dio privatne imovine preko noci razgrabljen i raznesen i da je na taj nacin prekršen glavni postulat Zakon o nasljedivanju kojim je preciziran postupak utvrdivanja i raspolaganja naslijedenom imovinom.
 
S druge strane, advokati koje je angažirao Bošnjacki institut tvrde kako je testament sacinio tim vrhunskih švicarskih advokata te da je sastavni dio testamenta i Statut Bošnjackog instituta (takoder ovjeren na sudu) kojim je preciziran nacin upravljanja naslijedenom imovinom. Imovinom, tvrde, gazduje desetoclani Upravni odbor Bošnjackog instituta, izabran izricitom voljom Adil-bega Zulfikarpašica, u koji su ušla i tri njegova najbliža rodaka: Husein Hasibovic, Jasmina Bešlagic i Muhamed Hadžiomerovic.
 
SB