Danas je donešena prva presuda za diskriminaciju u Bosni i Hercegovini. Mostarski općinski sud presudio je u korist malodobnog učenika sa posebnim potrebama, a na štetu Hercegovačko-neretvanskog kantona i Ministarstva obrazovanja, jer dječaku nije osiguran adekvatan pristup osnovnom obrazovanju, čime su, kako kaže presuda, prekršena njegova ljudska prava.

Djeca sa posebnim potrebama u školovanju suočavaju se sa raznim oblicima diskriminacije, a najčešća je sistemska diskriminacija koju posredno provode škole i obrazovne ustanove ne uključujući djecu u redovnu i standardnu nastavu, uz pomoćno, stručno osoblje.

Općinski sud u Mostaru danas, 6. 7., presudio je u korist malodobnog učenika osnovno škole, odnosno u korist njegovih roditelja Ramiza i Tidže B., koji su, uz pomoć organizacije „Vaša prava“ tužili Hercegovačko-neretvanski kanton, odnosno Ministarstvo obrazovanja nauke, kulture i sporta ovog kantona.

Sud je van razumne sumnje utvrdio posrednu diskriminaciju maloljetnog učenika i kršenje njegovog prava na obrazovanje od strane jedne mostarske osnovne škole, odnosno od strane Ministarstva i Kantona, jer mu u redovnoj nastavi nije osiguran stručni pomagač, koji bi doprinio njegovoj socijalizaciji i inkluziji.

Škola, ministarstvo i Pedagoški zavod Mostar upućivali su roditelje da dječak nastavi školovanje u specijalnim ustanovama, premda je Centar za opservaciju i dijagnostiku „Vladimir Nazor“ u više navrata utvrdio da dječak može, uz stručnu pomoć i prilagodbu programa, redovno pohađati nastavu.

Učeniku E. B. samo je jednokratno tokom jedne školske godine dodijeljen volonter pomagač, a Sud je ustvrdio da je upravo tada dječak postigao vidan napredak u nastavi. Međutim, škola i ministarstvo su se oglušili na to i nastavili roditeljima predlagati upućivanje dječaka u specijalnu ustanovu.

Sud je naložio Kantonu i školi da u roku od mjesec dana osiguraju sve uslove kako bi se zaustavila dokazana diskriminacija učenika sa posebnim potrebama, a u presudi se poziva kako na zakone o obrazovanju, i kantonalne i federalne i državne, kojima je zagarantirana jednakopravnost u obrazovanju, tako i na Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Ministarstvo i škola pravdali su svoje postupke nedostatkom finansijskih sredstava, ali je Sud tokom postupka ustvrdio da se kao pomoćni stručni saradnici za učenike sa posebnim potrebama mogu angažirati, na volonterskoj osnovi, apsolventi pedagoških akademija, svršenici učiteljskih škola ili nastavnici koji još nisu položili pravosudni ispit.

Ova presuda mostarskog suda prva je presuda ovakve vrste, kojom je dokazano da se kroz obrazovni sistem u BiH provodi posredna ili neposredna diskriminacija učenika sa posebnim potrebama, koje nesavjesni rukovodioci institucija upućuju u specijalne ustanove gdje uglavnom, kako i u presudi stoji, uglavnom dolazi do pogoršanja.