Češki nogometni stručnjak JIRI PLIŠEK (39), jedan od najzaslužnijih za strelovit uspon EDINA DŽEKE, prije mjesec dana preuzeo je vođenje nogometne ekipe SARAJEVA; u razgovoru za SB, prvom velikom intervjuu koji je dao po dolasku u Sarajevo za neki od bh. medija, češki stručnjak priča o tome kako je otkrio EDINA DŽEKU, kako je njegova domovina idealna za razvoj mladih bh. nogometaša, razlozima zbog kojih je napustio ŽELJEZNIČAR i onim zbog kojih je došao u SARAJEVO

Otkako zna za sebe, Jiri Plišek lud je za brazilskim načinom igranja nogometa. Od malih je nogu upijao svaki pokret, potez ili detalj sa utakmica brazilskih asova i carioce su dobrim dijelom zaslužnim zašto je odabrao nogomet i trenerski poziv kao svoj životni put. U Sarajevo je prvi put došao prije osam godina kada je, kao poprilično nepoznat našoj javnosti, imenovan za trenera sarajevskog Željezničara. Osam godina kasnije je ponovo u BiH, ovoga puta kao prvi čovjek struke Sarajeva, od kojeg sa svojim suradnicima želi izgraditi pristojan, respektabilan i dobro organiziran nogometni klub. A recept za to je, kako stalno potcrtava, isključivo ozbiljan rad. "Moja trenerska filozofija je jasna, radi se na taj način da svi daju sve od sebe, da se radi pošteno i da svi rade za svoj tim", kaže češki stručnjak na početku razgovora za Slobodnu Bosnu. "Igrači moraju znati da je zajednički rad osnova svega. Drugo, naravno da svi želimo da pobjeđujemo, ali trebamo pobjeđivati tako da poštujemo protivnika, da ga repesktiramo, ali da budemo uvjereni u isto vrijeme u svoj kvalitet. A kvalitet ne postoji ako igrač nije svjestan da samo talenat u nogometu ne znači ništa. Talenat je samo mali dio mozaika koji čini igrača, mozaika u kojem su važni dijelovi timski rad, kondicija, snaga, disciplina... Nogomet treba gledati kao na mozaik sastavljen iz mnogo sitnih dijelova koje treba znati sklopiti."

DŽEKI JE SUĐENO DA POSTANE VELIKI

Češki stručnjak je, ako ne najvažniji, onda sasvim sigurno jedan od malobrojnih kojem Edin Džeko treba zahvaliti na fantastičnoj karijeri. U vrijeme dok je radio kao trener sarajevskog Željezničara Plišek je, uz Amara Osima, bio rijedak primjer nogometnog stručnjaka koji je prepoznao kako se ogroman potencijal krije u sadašnjem napadaču Manchester Cityja. "Sve to sa Edinom je malo sreća a malo i sudbina", priča Plišek. "Naravno, prije svega čovjek mora biti uvjeren u svoj put i vjerovati u ono što radi i želi. Ja sam vjerovao, a i Edin je ista takva osoba. Kada sam počeo raditi sa njim, nismo se slagali. Sklonio sam ga iz prvog tima i kazao sam mu da ako ne bude radio onako kako treba neće iskoristiti svoj talenat i neće u životu ništa postići ništa. Trebalo je malo vremena da shvati, ali je to prihvatio, shvatio je da mora učiti, da žestoko raditi, da mora na svakom treningu davati sve od sebe da postane odgovoran, da prihvati sve te sitnice koje čine dobrog igrača. On je to ispoštovao i brzo je napravio veliki iskorak. Njemu i svima koji su ga okruživali, prijateljima i roditeljima, kazao sam da ne treba niko da radi stvari umjesto njega. Na terenu kao i u životu se, u konačnici, borimo sami. Ako on nauči da će stalno imati nekoga pored sebe ko će ga čuvati, ko će rješavati probleme za njega, nam šanse da postane igrač. Sve je to shvatio i Edin se veoma promijenio nakon nekih 14 dana zajedničkog rada. Zato sam ga i zvao kada sam otišao iz Željezničara jer sam vjerovao u njega, a i on je vjerovao u mene. Kada sam ga zvao i pitao želi li doći raditi sa mnom u Češku, on je odmah rekao 'Hoću!' Mislim da je to bila velika stvar za njega, ali i za mene i sve nas koji smo učestvovali u njegovom razvoju." Iako će danas svakome ko zna kako je Džekin talenat u Željezničaru bio osporavan i kako su treneri u klubu smatrali da je neperspektivan zvučati čudno, no Plišek kaže kako je od prvog dana vjerovao da će Edin postati dobar nogometaš. "Od početka sam bio uvjeren. Međutim, više sam problema zbog Edina imao u Češkoj nego u Bosni. Oko njega je ovdje situacija bila pomalo konfuzna, ali u Češkoj niko nije vjerovao u njega, nisu vjerovali da u Bosni postoji tako talentiran igrač za kojeg moraju davati novac. Dugo i mukotrpno sam morao pregovarati, morao sam ga štititi u prvim danima kada je došao u Češku. A bez vjere u njega, ništa od toga ne bi bilo moguće", priča češki stručnjak dodajući kako se u cijelo priči najlakše dogovorio sa tadašnjim čelnicima sarajevskog kluba. "S njima nije bilo nikakvih problema. Tada u Željezničaru nije bilo nikoga ko bi kazao da je obeštećenje koje nudimo malo, da to nije igrač kojeg će pustiti u Češku. Niko nije govorio da je to dijamant. Imali smo laku situaciju. Poželjeli smo ga i dobili smo ga odmah."

Kada je Željezničar na ime obeštećenja od Teplica dobio stotinu hiljada maraka, neki od ljudi iz najužeg Željinog rukovodstva kazali su kako je taj novac za njih bio kao dobitak na bingu. Danas, nakon što je Džeko postao najskuplje plaćeni igrač sa balkanskih prostora, Plišek kaže kako je Džeko zapravo bio bingo za ostale mlade talentirane nogometaše iz BiH. "Ne znam je li on bio bingo za Želju. Za nas koji smo radili i brinuli se za njega sigurno jeste poseban zato što nam je u Češkoj otvorio vrata i dao puno prostora za rad sa mladim bosanskim igračima. Mislim da smo uradili puno za njih, ne samo da ih izgradimo kao nogometaše nego i kao ljude", kaže Plišek. On pri tom misli na Aidina Mahmutovića, Admira Ljevakovića, Anesa Haurdića, Jasmina Šćuka, Aldina Čajića, Zorana Milutinovića..., mlade momke iz Zenice, Mostara, Sarajeva, Laktaša koji svoje karijere danas grade u češkim klubovima. U vrijeme dok je radio u Teplicama, u ovom je klubu igralo šest bh. nogometaša. Pored Mahmutovića i Ljevakovića, dres nekadašnjeg Džekinog kluba nosili su Aldin Čajić, Alen Melunović, Muamer Gagula i Adi Mehremić. "Napravili smo dobru reklamu za bosanske igrače jer je 80 posto tih momaka koji su došli u Češku tamo i ostalo, i izgradilo svoje pozicije u klubovima. Uradili smo veliki posao obzirom šta se sve dešava u bosanskom nogometu, koliko ima problema u organizaciji i sistemu rada. Češka je odlična za mlade igrače jer su oni tamo izgradili radne navike, sistem i disciplinu. Naučili su kako se ponašaju i rade profesionalno a to je za njih velika stvar. Imaju ogroman talenat i u Češkoj imaju priliku da nauče na koji način izgrađivati potencijal tako da odlaze spremni u, recimo, Bundesligu jer su već navikli na taj sistem rada i odnosa."

BOSANCI ZNAJU KOLIKO IH CIJENIM

Plišek je iz Željezničara morao otići u sezoni u kojoj je ovaj klub bilježio dobro rezultate a smijenjen je kad je tim bio prvi na tabeli Premijer lige. "Bilo je to djelo loših ljudi a svako u životu za svoja djela plaća račun", komentira danas, osam godina nakon odlaska iz Željezničara. Pravi razlozi ostavke nikada nisu objavljeni, pričalo se mnogo o sukobima u klubu, bojkotu najiskusnijih igrača u utakmici protiv bugarskog Litexa... "Od svega ponešto ima u tim pričama. Ljudi koji su mene doveli došli su u konflikt sa ljudima koji su htjeli doći na njihovo mjesto. Naravno da ja u tom sukobu nisam bio u planovima i konceptima ovih drugih koji su, da bi ostvarili ono što su htjeli i mene sklonili, iskoristili neke ljude unutar kluba. O tome jesu li to bili igrači ili neko drugi sad ne treba pričati. Za mene je to sve prošlost i iskreno želim Želji sve najbolje. Željezničar kao klub u to vrijeme mojim odlaskom nije ništa dobio, pogotovo ne ništa pozitivno. S druge strane, ja jesam jer sam dobio šansu da radim sa Edinom, upoznao sam neke sjajne ljude koji su radili sa mnom u klubu. Ali isto tako dobio sam priliku da upoznam jednu drugu, tamniju stranu ovog posla i odnosa u Bosni. Mislim da smo, ustvari, jedini dobitnici bili Edin i ja." Kada je od Irfana Redžepagića, Džekinog menadžera, sada člana UO Sarajeva dobio poziv da se vrati u BiH, nije nimalo dvojio. Nije ga, kaže, brinulo ni to kako će navijači Sarajeva u svom timu prihvatiti drugog stranca-trenera u klupskog historiji, nekadašnjeg šefa struke rivalskog tima. "Da sam, kada sam dolazio prvi put, znao šta me čeka, pobjegao bih za sedam dana", kaže smijući se. "Mislim da su me ljudi ovako dobro prihvatili to zbog toga što, iako sam stranac, ljudi znaju da sam dosta uradio za Bosance. Mislim da je to stvar koja treba da se poštuje i ljudi to čine. Ljudi znaju kako sam se u proteklih osam godina ponašao, šta sam pričao o Sarajevu i Bosni. Sve to ljudi prepoznaju. Vratio sam se jer želim u Sarajevu napraviti nešto što neće biti dobro samo za mene, sto neće biti reklama nego dobro za sve. Nakon što sam okončao rad u Želji, kazao sam ovdje ima puno talenata i da vjerujem o bosanske igrače. Svih ovih sedam-osam godina koliko me nije bilo u Sarajevu sam se ponašao na taj način. Pratio sam igrače, pomagao sam, ali svakodnevno bio u kontaktu sa Sarajevom, sa ljudima koji žele da rade. Najviše sa Irfanom Redžepagićem, jednim pametnim momkom koji zna šta znači sistem. On me je stalno pitao, ako se jednoga dana ukaže prilika, da li bi se vratio ovamo da pomognem, da radimo i da napravimo sistem za budućnost." Raditi u Sarajevu, sada i prije osam godina, za njega je, kako kaže, jedan od najvećih izazova u karijeri. "U životu čovjek ne može razmišljati samo o rizicima, mora nešto željeti da napravi. Nije teško raditi sa ekipom koja sve zna i u klubu u kojem imate sve. U životu je izazov raditi tamo gdje toga nema i probati nešto napraviti. A to ima svoju cijenu u životu. Sada sam u poziciji kada to mogu a sve u Bosni na mene djeluje veoma pozitivno." Ono što, s druge strane na njega negativno utiče, jesu uslovi rada u BiH. "Naravno da bismo svi htjeli da imamo bolje uslove jer je dobar teren i dobra oprema osnova kvalitetnog rada. To bi svaki omladinski pogon trebao imati i njima treba dati najviše podrške", kaže Plišek. "Najviše mi smeta to što nemam potpuni mir tokom treninga. Kada radite na treningu, kada pokušavate prenijeti nešto igračima, trebate imati potpuni mir. Ne trebam na treningu ljude koji nemaju veze sa ekipom. Svi treba da poštuju ekipu i ono što ona radi na treningu. Nedostaje mi komunikacije među ljudima u sistemu koji pokušavamo napraviti, ali kada dođemo do toga da ljudi uđu u sistem svako će znati gdje mu je mjesto i šta je njegov posao. Za to ne treba novac, za to treba promijeniti mentalitet i posložiti stvari u glavi", zaključuje češki stručnjak. Prepun je optimizma i pored teškog poraza u kvalifikacijama u Europa ligi, uvjeren da će u Sarajevo sa suradnicima izgraditi stabilan klub bez tektonskih poremećaja stresova kakvih smo svjedoci proteklih godina. "Uspjehe očekuju svi navijači svakog velikog kluba a Sarajevo je za ove prostore veliki klub i to uvijek treba naglašavati. Nismo došli tu da na mišiće napravimo neki kratkoročan rezultat od čega nema koristi u budućnosti. Želimo ustrojiti klub na način na koji ćemo svake sezone imati rezultate. Želimo klub koji ima budućnost a to se ne može preko noći. Vidim se u tome i zato sam došao. Ali u tome se moraju vidjeti i svi ljudi u klubu, moraju pokazati da žele promjene, da žele raditi na način na koji se radi svugdje u svijetu. Sam ne mogu ništa napraviti."

Monika i Jiri Plisek, privatno

"U SARAJEVU IMAMO SVE ŠTO OČEKUJEMO OD ŽIVOTA"

Jiří Plišek rođen je 21. avgusta 1972 godine u Češkoj, u mjestu Aš kod Karlovih Vary. U trenerskoj je karijeri vodio nekoliko čeških klubova poput Viktorije Žižkov, praškog Motorleta, Mlade Boleslav, Teplica, Usti nad Labem i praške Slavije. Prije osam godina bio je šef stručnog štaba sarajevskog Željezničara. Obavljao je i dužnost sportskog direktora praške Sparte a radio je i kao selektor čeških U-15, U-18 i U-19 nogometnih reprezentacija. U Češkoj ima tri sina, a u Sarajevu živi sa suprugom, Slovakinjom Monikom. "Supruga mi je velika podrška. Monika je zbog Sarajeva napustila svoju kuću, dala otkaz na poslu i došla ovdje sa mnom. Bilo bi mi puno teže bez nje i ovo je možda prilika da joj se zahvalim. Sinovi i Monika su mi velika sreća, oni su moj život. Iako pratim nogomet, nisam više fanatik koji po cijeli dan gleda prijenose utakmica. Dođete u godine kada shvatite da život nije samo nogomet, da ima mnogo stvari koje čine život i koje su bitnije, a to je porodica prije svih." Monika i Jiri uživaju u Sarajevu, oduševljeni su ljepotom bh. prijestolnice za koju smatraju da nimalo ne zaostaje za ostalim evropskim gradovima. "Pivo nije loše, ali naravno da nije onako dobro kao u Plzenu", kaže Jiri slatko se smijući. Dodaje kako su supruga i on svaki dan prisutni na nekom od sportskih ili kulturnih događaja. "Veoma volimo prirodu, planine koje okružuju Sarajevo su prelijepe i stalno smo na nekom izletu. Blizu je i more i sve to skupa mi se sviđa. Super nam je, u Sarajevu imamo sve što očekujemo od života."